„Dođite, poklonimo se i padnimo ničice, pokleknimo pred Gospodinom koji nas stvori!“ (Ps 95,6)
U našoj župi održano je cjelonoćno Euharistijsko klanjanje koje je započelo u subotu, 15. studenoga, u 20:00 sati, a završilo u nedjeljno jutro u 8:00 sati. Bio je to poseban duhovni događaj, satkan od tišine, molitve i predanja. U dubokom miru i sabranosti, vjernici su dolazili pred Presveti Oltarski Sakrament kako bi u osobnoj molitvi, zahvalnosti i šutnji proveli vrijeme s Gospodinom.
Ideja za ovo klanjanje proizašla je iz srca mladih naše župe, članova Hrvatske katoličke mladeži (HKM). Njihova želja da se kroz klanjanje stvori prostor za dublji susret s Bogom, pretvorila se u duhovnu stvarnost koja je dotaknula mnoge. Njihova inicijativa bila je iskrena, radosna i otvorena – i svojim su primjerom potaknuli brojne druge da se odazovu i pridruže ovom molitvenom bdjenju.
Tijekom cijele noći, vrata crkve bila su otvorena, a srca ljudi još više. Smjenjivali su se mladi, stariji, obitelji, djeca, susjedi, prijatelji — svi u jednostavnosti vjere, dolazili su i odlazili, ali nitko nije ostajao ravnodušan. Neki su dolazili na kratko, neki su ostajali satima, a neki cijelu noć. U trenutcima tišine osjećala se prisutnost Božje blizine koja nadilazi riječi.
Na početku euharistijskoga klanjanja naš je župnik predvodio uvodnu molitvu, a potom je uslijedilo cjelonoćno klanjanje ili bdijenje pred Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Bilo je to vrijeme u kojemu su ljudi mogli samo biti – bez žurbe, bez očekivanja, samo pred Gospodinom. Mir koji je ispunjavao crkvu bio je opipljiv. Mnogi su opisali kako su doživjeli dubok unutarnji spokoj, neki su pustili suze, neki su samo šutjeli, ali ono najbitnije – svi su molili.
Posebno je bilo dirljivo gledati mlade koji su dolazili u kasnim noćnim satima. Njihova prisutnost svjedočila je kako Crkva živi, raste i diše novim životom. Klanjanje je u svakom satu pratila tiha glazba i čitanje Božje riječi, no najveći govor bila je tišina. Tišina koja liječi, smiruje i otkriva Boga. Tišina koja nam je u današnje vrijeme najpotrebnija. Župnik je svaki puni sat pjevao “Divnoj dakle”, kadio i blagoslivljao s Presvetim Sakramentom sve prisutne i cijeli svijet.
Zahvaljujemo svima koji su se odazvali i svojim dolaskom svjedočili vjeru u stvarnu prisutnost Isusa u Euharistiji. Svim domaćim župljanima, onima koji su došli iz okolnih župa, onima koji su bdjeli, molili krunicu, čitali, pjevali ili jednostavno šutjeli pred Gospodinom. Bogu zahvaljujemo što nam je dao ovakvu milost — milost zajedništva, molitve i mira.
Euharistijsko klanjanje nije samo događaj koji se bilježi u župne obavijesti, već milosni trenutak koji se zapisuje u srca onih koji su mu prisustvovali. U vremenu buke i nemira, ovo klanjanje bilo je kao predah duše. Nadamo se da će ovakvih duhovnih događaja u župi biti još više, jer upravo u ovakvim trenucima zajedništva Crkva raste, jača i obnavlja se iznutra.
Neka nas Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu i dalje okuplja, hrabri i vodi na putu vjere, nade i ljubavi.
Iz pera župljanke!
